U Hrvatskoj postoji Kralj marketinga i zove se Marin Miletić

O Marinu Miletiću, riječkom političaru i saborskom zastupniku Mosta, možemo misliti sve, samo ne možemo misliti da nema smisla za marketing. Konkretno, politički marketing. Marin Miletić je toliko vješt u toj disciplini da ga možemo zvati i Kralj političkog marketinga.

Njegove video objave na društvenim mrežama trebale bi se izučavati na učilištima kao što su VERN i Bernays. Osim što je prvi, ili barem među prvima, počeo komunicirati s biračima na taj način, Miletić je neupitno neumoran, dakle redovan, a svoju poruku savršeno oblikuje tako da ona dođe točno do njegovih birača.

Čini se da Miletić nema ambiciju dosegnuti više od onoga što mu je potrebno, a to je siguran ulazak u Sabor, što je samo po sebi već ogroman uspjeh ako uzmemo u obzir da to postiže kao teški desničar u izbornoj jedinici koja prezire desnicu. Da nema ambiciju zaključujem upravo iz poruka koje šalje u eter, na mrežama i sa saborske govornice, koje su notorno banalne, skraćene i pojednostavljene, kao lekcije za učenike koji uče samo za dvojku.

Za Marina Miletića svijet je izrazito jednostavno mjesto u kojem nema mjesta za ništa što nije povamirena ljevica i bajna desnica. Ljevica je pritom teško zlo, a desnica još teže dobro. Prvi su komunisti i Jugoslaveni, drugi vjernici i Hrvati. Uz to, obavezno negdje u narativ ubacuje "dečke i cure koji su branili domovinu 90-ih", a vrlo često spominje i "svoje dečke iz Armade", ali i "Torcu i Bojse". Njegova poruka u suštini glasi "Ja sam vjernik i Hrvat i glasaj za mene ako voliš vjeru i Hrvatsku". I to je sve. Dovoljno da se prođe izborni prag, i to u jedinici koja, ponovimo još jednom, od svih izbornih jedinica najmanje puši takve poruke. Da je kojim slučajem rođen u Dalmaciji ili Slavoniji, Miletić bi dobivao barem pet mandata. 

Druga velika tema kojom se bavi Marin Miletić, odnosno kojom dopire do svojih birača, je napad na korporacije. Savršeno je svjestan da isti ljudi kojima ne treba složenija poruka od podjele na komuniste i vjernike, sasvim sigurno preziru velike firme koje "upravljaju našim životima". To su otprilike oni koji na Facebooku često koriste rečenicu "ajme što nam radeeeee", i to baš tako, sa više e. Ali tu počinju i apsurdi.

Najveći apsurd je što kao žestoki kritičar "povampirene" ljevice Marin Miletić u ovom polu svog političkog djelovanja postaje teški ljevičar. Upravo je ljevica, i to baš ta krajnja, "povampirena", izgradila karijere na huškanju naroda kontra kapitalizma. Miletić će se tu malo ograditi i reći da on "nije protiv kapitalizma", ali neće propustiti nijednu priliku da krene u boj za "malog čovjeka" kontra "stranih moćnika". I naravno, da ukaže kako ti strani moćnici otimaju nešto što su nam darovali "momci i djevojke koji su išli u rat devedesetih". 

Prvi primjer bio je pulski hotel Valkane, kojem se Miletić žestoko protivi iako nema pojma što se na Valkanama zapravo događa. Tu dolazimo do same srži njegove političke genijalnosti - njemu je u cilju da nema pojma. Što manje zna - to bolje. Njegovi birači ne žele znati ništa više osim da "velika strana korporacija želi ukrasti dio Pule Puležanima". To je sva erudicija koja vam je potrebna ako glasate za Marina Miletića.

U Puli je Miletić međutim ostao kratkih rukava jer je zagazio u teritorij, tematski i načinom obrade, u koji je već odavno i temeljito zagazilo pulsko Možemo. Ta grozna, "povampirena" ljevica, s kojom on nema nikakve veze, osim što im je manje-više identičan, apsolutni je vlasnik sve i jednog birača koji se protivi projektu hotela na Valkanama. Dakle, Miletić nije imao šanse.

Srećom po njega, u istoj toj izbornoj jedinici, i to njemu puno obliže doma, postoji još jedan problematičan hotel, u ovom slučaju već izgrađen, a to je riječki hotel Hilton. Gdje je bio Miletić kad se gradio Hilton - bok te pitaj. Kako je promašio tu veliku šansu, kao što je Ravnić onomad promašio penal protiv Varvodića, nikad nećemo saznati. Ali Miletić tu grešku ne kani ponoviti i bilo je pitanje trenutka kad će se okomiti na Hilton.

Tu dolazimo do jedne velike razlike između Miletića i "povampirenih" možemovaca, od kojih se, ponovimo još jednom, skoro po ničemu drugom ne razlikuje, a to su resursi. Možemo je naime bitnica koja raspolaže s dva topa. Jedan top su aktivisti, drugi top su mediji. Miletić nema ni jedno ni drugo i zato je razvio marketinšku genijalnost zbog koje im svejedno može parirati.

Uoči ljetne sezone odlučio je prerezati lokot kojim Hilton zatvara kapiju i priječi narod da ulazi na plažu ispred hotela. Moram priznati da sam na prvu i ja gajio simpatije prema tom rezanju. Riječ je o toliko genijalnom marketingu da je i nama, koji se ufamo da smo sposobni prozrijeti populističke podvale, uspio zavezati oči.

Miletić je jedan dan, sam i običan, kao i svaki mali čovjek, otišao s pilom do Hiltona i prerezao mrski lokot. Uslijedio je pljusak, neverin, cijeli kabao lajkova i poruka na društvenim mrežama. Kralj marketinga pokazao je svima kako se to radi. Izveo je još jednu bravuru za pamćenje, utrpao golčinu vješto i ubojito kao Haaland Brazilcima na svjetskom prvenstvu.    

Kad je krenula špica sezone Hilton je napravio epohalnu pogrešku, a to je da je počeo uporno vraćati lokot na kapiju. Teška je to glupost koju nikako nisu smjeli napraviti, kao što Gvardiol i Pongračić nikako nisu smjeli skočiti u prazno kad ih je zajebao Gonzalo Ramos. Miletić se naravno vratio na Hilton, ponovo isukao pilu, prerezao katanac, podsjetio da je to "naše more", koje su branili i obranili "mladići i djevojke koji su devedesetih išli u rat", najavio da "Hiton želi cirkus pa će cirkus i dobiti", te na koncu zaprijetio da "sljedeći put neće doći sam". 

U tom trenutku mene je najviše zanimalo s kim će to doći Miletić ako Hilton nastavi vraćati lokot. Došao sam do zaključka da postoje tri opcije. Prva opcija je da dođe s Grmojom, Buljem i ekipom, pa da se strani izrabljivači useru i odustanu kad ispred hotela ugledaju kapitalce hrvatske politike. Druga opcija je da se Miletić okruži svojim nekadašnjim učenicima i izviđačima, da svi skupa kod kapije zapjevaju Bijele stijene i Moju domovinu, pa da se Hilton preplaši negativnog publiciteta. Treća opcija je ipak najjača, a to su, naravno, Armada, Torca i Bojsi. Združenim snagama njih tri na toj plaži u špici sezone mogu napraviti toliko veliko sranje da iz Hiltona prestanu tjerati ljude s plaže i počnu tjerati vlastite goste. Samo da navijači napuste poprište.

Ali dok sam ja to tako čanatao sam sa sobom, konačno je stigao pisani odgovor hotela Hilton i pripadajućeg ministarstva, koji tvrde da hotel ima pravo ograditi plažu jer to piše u koncesiji. I ne samo to, nego su Miletića nazvali manipulatorom, koji svjesno pogrešno tumači zakon jer je zaštićen saborskim imunitetom!

A ma!? Šta kažete? Šta pričate vi?

Morat ćemo se na kraju poslužiti još jednom nogometnom paralelom, koja glasi - Ma je li to moguće!?

Nije moguće da je Miletić cijelu ovu besmislenu situaciju, čija besmislenost dodatno dolazi do izražaja ako se zna da se Riječani ionako ne kupaju ispred Hiltona, iskoristio da još jednom dopre do svojih birača. I to do onih, je li, najlakših za doprijeti, na koje on i cilja. Nije moguće.

Titulu Kralja političkog marketinga mu svejedno nećemo oduzeti. Dapače, cijela ova priča je još jedan dokaz da ju je potpuno zaslužio.