Na sudačkoj mapi svijeta Hrvatsku drže isključivo - riječki suci!
Bilo je to daleke 1982. godine u Sevilli na stadionu Benito Villamarin pred 43.000 gledatelja. Brazil je rutinski pobijedio Novi Zeland 4:0, dva gola dao je Zico, a po jedan Falcao i Serginho. U povijesti će ostati zapisano da je utakmicu sudio Riječanin Damir Matovinović, a da su mu pomagali Izraelac Abraham Klein i Nizozemac Charles Corver.
Na tom prvenstvu, koje je kasnije osvojila Italija na krilima legendarnog Paola Rossija, Jugoslavija je ispala u prvom krugu, i to u skupini sa Sjevernom Irskom, domaćinom Španjolskom i Hondurasom. Izbornik je bio Miljan Miljanić, a igrali su Zajec, Gudelj, Šurjak, Vujovići, Sušić, Vaha Halilhodžić.
Osam godina kasnije zemlja se raspala, a hrvatski nogomet je sljedećih desetljeća ostvario uspjehe koje se moglo samo sanjati. Tri puta je osvojena medalja, igralo se finale 2018., imali smo najboljeg strijelca 1998., izbacili Brazil 2022. na penale, postali najbolja mala zemlja na svijetu, ali nijedan hrvatski sudac nije bio ni blizu mundijala. Odnosno, nije bio sve do neki dan, kada je tu neugodnu apstinenciju konačno zaustavio još jedan Riječanin, Ivan Bebek. Dakle, na sudačkoj mapi svijeta Hrvatsku drže isključivo - riječki suci!
Dosta davno, u svojim novinarskim počecima, radio sam priču o riječkim prvoligaškim sucima, među kojima su bili Ivan Bebek i Domagoj Vučkov, inače nećak Damira Matovinovića. Ne sjećam se detalja tog intervjua, ali se sjećam naslova koji je na koncu izašao u Novom listu - Direktorski posao.
Onako ukratko, Bebek i Vučkov su objašnjavali da je sudac frajer jer ima dobre gaže i dijeli pravdu u sportu koji je oduvijek bio više od sporta. Vučkov je kasnije imao solidnu karijeru, a Bebek je bio i ostao ponajbolji sudac što smo ga imali, što potvrđuje činjenica da je često sudio najveći hrvatski derbi, ali pogotovo i ova da je postao dio Svjetskog prvenstva u nogometu. Istina, kao VAR sudac, ali ni to nije malo s obzirom da od 1982. do danas, a to su pune 44 godine, nismo imali ništa.
Bebek je kao jedan od VAR sudaca sudio utakmicu Brazil - Maroko, a potom i Urugvaj - Saudijska Arabija. Njegovo ime je cijenjeno u FIFA krugovima, poglavito kad je u pitanju VAR tehnologija. Stoga nije isključeno da ćemo ga vidjeti opet, možda i u nokaut fazi. Definitivno je bilo vrijeme da se hrvatski nogomet vrati na sudačku scenu i nadamo se da je ovo samo početak i da ćemo na nekom od idućih turnira imati suca i na travnjaku.
Osim Bebeka, Riječani na ovom prvenstvu imaju četiri predstavnika koje na neki način mogu zvati svojima, dva u dresu hrvatske i dva u dresu bosanske reprezentacije. U hrvatskom kadru je vratar Hull Cityja, Riječanin Ivor Pandur, a tu je i Toni Fruk, još uvijek igrač Rijeke, možemo reći jedan od najboljih svih vremena. U ekipi BiH su vratar Martin Zlomislić i branič Stjepan Radeljić, koji su, poput Fruka, na odlasku sa Rujevice, ali svejedno ih se bilježi kao bijele. Premda je svoj četvorici zajedničko to što će teško dobiti koju minutu, za relativno mali klub kao što je Rijeka ovo nije mala stvar.
Treća riječka priča sa ovog svjetskog prvenstva zapravo je crikvenička. Riječ je naravno o golemoj zastavi od sto metara, koja je proslavila Crikvenicu po cijelom svijetu, pa sada eto i u centru tog svijeta, koji se zove New York. Tamo je neki dan održan hrvatski party na kojem je kockasta mamutica rastegnuta u svoj svojoj raskoši.
Kako je najavljeno, zastava putuje i u Dallas, gdje Hrvatska večeras igra prvu utakmicu na prvenstvu protiv Engleske. Jučer je tamo održana parada američko-hrvatskog prijateljstva, nakon koje svi jedva čekaju vidjeti koliko će kockica biti na stadionu. Koliko god da ih bude, a Engleze je teško nadmašiti jer ih ima neusporedivo više, naročito u SAD-u, sasvim je izvjesno da će simpatije svijeta otići Hrvatskoj.
A ovdje unutar Hrvatske, na ovu veliku srijedu koju smo mjesecima iščekivali i sada konačno dočekali, puni strepnje i nadanja, veliki dio simpatija može ići Rijeci i okolici. Hoćemo suce, hoćemo zastavu, a nemojmo zaboraviti ni da se reprezentacija u Rijeci pripremala.
Premda riječki talenti rijetko uspijevaju doći do reprezentacije, Rijeka je pronašla druge puteve do mundijala. Nadajmo se samo da će se golema zastava rastegnuti opet večeras oko ponoć, u slavlje dobrog rezultata na otvaranju prvenstva.