Veliki gradovi - veliki planovi, mali gradovi - mali planovi

Ovaj tjedan saznajemo da je riječka gradska uprava odustala od projekta Kantrida onako kako je bio zamišljen. Dakle, odustali su kompletno od svega - nebodera, hotela, plaže i spektakularnog stadiona koji je trebao povezati legendarne stijene i more u jedinstvenom dizajnu koji je dobio i ozbiljna međunarodna priznanja.

Ako se mene pita, ovo je prvi loš potez nove vlasti na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić. Do sada joj se svašta podmetalo, ova kolumna ju je u pravilu branila, ali ovo je naprosto loša politika.

Umjesto svega što je bilo zamišljeno, odnosno što je zamislio predsjednik Rijeke Damir Mišković sa svojim suradnicima, ostao je samo stadion za koji će se raditi novi projekt. Nećemo sada govoriti unaprijed, ali teško je zamisliti da će biti dobar kao Miškovićev.

U prvim izjavama Mišković je pohvalio inicijativu Grada Rijeke, što je bilo i očekivano. S jedne strane jer mu ne trebaju loši odnosi s Gradom, a s druge jer mu treba novi stadion, pa kakav god bio. Dobra vijest je i da se u priču uključila Država, koja će platiti dio stadiona, slično kao u Zagrebu. Usprkos svemu teško je prežaliti sve ono što je bilo planirano na Kantridi, uključujući nebodere i ostale sadržaje. 

Ako nekome još uvijek nije jasno zašto, pokušat ćemo to objasniti ovako - veliki gradovi imaju velike planove, mali gradovi imaju male planove. Velebni stadion s neboderima i hotelom bio je veliki plan, stadion sa tko zna kakvim dizajnom, koji će Rijeka na koncu dobiti, je mali plan. 

Svi veliki gradovi na svijetu postali su to što jesu jer je netko tamo nekad u povijesti, starijoj ili novijoj, imao dvije stvari - viziju i muda. I Rijeka je u novijoj povijesti pokazala da ima muda, što možemo vidjeti na primjeru novog autobusnog kolodvora. Primjer Kantride, međutim, pokazuje nešto sasvim drugo. Pokazuje stav "to je to, ovo je naš maksimum" i "mi nismo sposobni za više".

Još gore je što pokazuje manjak hrabrosti, odnosno bijeg pred agresivnim aktivistima s Kantride, koji su se godinama borili protiv Miškovićevog projekta, iako za to nisu imali nijedan racionalni argument. Jedini argumenti bili su im "zaklonit će nam vidik" i "to je naša plaža", i ispada da je pred time na koncu nova riječka vlast ustuknula. 

U ovakvim situacijama volim ispričati priču o kanalu Erie, koji je bio prijelomna točka u razvoju New Yorka i doveo do toga da jedan prosječan grad postane najveći i najvažniji u Americi i svijetu. Mnogi su protestirali zbog gradnje kanala koji je povezao New York s ostatkom države i govorili da je taj projekt megalomanski, nerealan, preskup i nepotreban. Srećom, nisu ih poslušali. 

Bilo je to prije ravno 209 godina, dva stoljeća kasnije u Rijeci slušamo istu priču. Naravno, usporedba se može činiti suludom, ali principi su isti. Samo veliki projekti, ako treba i "nerealni", mogu gradove učiniti velikima. 

Novi stadion na Kantridi na koncu će se izgraditi. Nogometaši i navijači će, naravno, biti zadovoljni. Kantrida se spasila nebodera, aktivisti će sačuvati plažu i lokalnu kavanu. Sve je to lijepo, ali u suštini nije.

Svatko neka procijeni čini li takva politika od Rijeke veliki, ili mali grad.