U Puli pada kiša četiri dana godišnje, a u Rijeci četiri mjeseca? Moš mislit!
Osim kao grad karnevala i grad na moru u kojem more baš i nije tako bitno, Rijeka je poznata i kao grad kiše. Možemo čak reći da je to najpoznatija riječka titula, i da je poprimila mitske razmjere.
U Puli, na primjer, ljudi misle da u Rijeci kiša pada non-stop. Da ljudi tamo ne znaju što je sunce i da se kišobrani nose pod miškom svaki dan, kao u Londonu.
Ali to ne može biti dalje od istine. Klima je u Rijeci i Puli zapravo slična, a jedina bitna razlika, barem koliko sam ja uspio uočiti, je intenzitet kojim kiša pada. No taj intenzitet na koncu nije previše bitan, jer kiša ili pada, ili ne pada. Dovoljno je da je ima barem malo, pa da pokvari sve što ste planirali.
Ovaj moj dojam potvrđuje statistika. Rijeka godišnje ima 2.100 do 2.200 sunčanih sati, a Pula 2.300 do 2.400. Složit ćemo se da razlika nije velika. Ali kad je u pitanju količina padalina, onda je to skoro duplo. U Puli 800 do 950 milimetara, a u Rijeci 1.500 do 1.600. Dakle, broj kišnih dana je skoro pa isti, ali kad pada, u Rijeci pada jače.
Da je klima vrlo slična potvrđuje i moje iskustvo. Često s ljudima iz Rijeke razgovaram o vremenu i kad čujem da je kod njih padalo, shvatim da je u isto vrijeme padalo i kod nas. Ali kad je lijepo vrijeme ovdje, lijepo je i tamo. Razlika je nekih desetak posto u korist Pule. Je li to dovoljno da se napravi cijela ova fama oko kiše? Vjerojato nije. Riječani svejedno imaju dojam da su baš oni vječno na meti padalina.
S druge strane, Pula ima drugačiji marketing. Kad sam došao ovdje rekli su mi da u Puli kiša pada četiri dana godišnje. Ono što se dogodilo je da je padala točno prva četiri dana, pa sam ja pomislio da je to valjda to, da smo sada 361 dan na miru.
O ovome pišem usred kišovitog svibnja. U ponedjeljak navečer je pljuštalo, a i utorak je bio promjenjiv. Prognoza za Pulu kaže da će kiša seruckati (isprike) najmanje do ponedjeljka. Za vikend bi trebalo biti prilično mokro, kao da je jesen, a ne proljeće. A to će biti prvi vikend druge polovice svibnja, dakle već bismo trebali razmišljati o moru, a ne o kišobranima.
Ovaj tjedan je u Rijeci inače bio politički zanimljiv. Došao je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i rekao da se gradonačelnica Iva Rinčić nije snašla. To je sasvim legitimna izjava u političkoj areni, nije valjda trebao hvaliti gradonačelnicu koja je nakon 35 godina srušila SDP.
Ali na te riječi reagirao je načelnik Lovrana Bojan Simonič, koji je član Akcije mladih, a Akcija mladih je glavna članica koalicije koja je kandidirala Ivu Rinčić.
Simonič kaže da Hajdaš "pali sve mostove prije parlamentarnih izbora, da ne bi ni teoretski dobio mogućnost formirati vlast". Pretpostavlja se naime da će koalicija oko Ive Rinčić imati jak nastup i na parlamentarnim izborima, gdje bi mogli dobiti pokoji mandat. Ti mandati bi potom mogli biti važni u matematici za novu vladu. U ovom trenutku u najmanju ruku nije jasno jesu li oni bliže SDP-u, ili HDZ-u.
No to je zasad daleka budućnost. Ono što se događa trenutno jest da je Rinčić postala v.d. direktorica Turističke zajednice. Naime, još uvijek nije izabran novi/stari direktor jer Turističko vijeće vesla na jednu, a gradonačelnica na drugu stranu. Ona kaže da Petar Škarpa nema njenu podršku i da je besmisleno da ostaje na toj poziciji. Predlaže da se raspiše novi natječaj, ali to nije prošlo.
Što sad? Gradonačelnica može voditi TZ šest mjeseci i toliko Turističko vijeće ima vremena da donese neku odluku. U suprotnom, Turističkoj zajednici Grada Rijeke prijeti ukidanje! Dakle, bit će ovo igra tko će duže izdržati.
Čini se dakle da se Iva Rinčić u političkoj areni ipak dobro snalazi. Petar Škarpa je jedan od simbola vladavine SDP-a, a upravo je rušenje SDP-ovog bastiona ono čime se gradonačelnica bavi. Njezin sukob s tom strankom ide čak i dalje nego se predviđalo. Netko bi na kraju mogao ostati pokisao, i to na suncu.
Treća tema kojom ćemo se baviti, ali samo kratko, je današnje finale Kupa. Rijeka ima priliku uzeti još jedan trofej. Premda će to biti teže nego ikad je je Dinamo u sjajnoj formi. Ali Riječani su postali majstori za kup. U posljednjih 12 godina osvojili su ih čak pet. Ulog nije mali, to je nastup u kvalifikacijama Europske lige. Naravno, samo za Rijeku, jer Dinamo je odavno osigurao Ligu prvaka.
Bio sam na Poljudu 2005. kada je Rijeka osvojila svoj prvi kup u nezavisnoj Hrvatskoj. Bila je to fešta za pamćenje. Ako ga opet osvoji danas, ljudi će biti veseli, slavit će se na Korzu, ali ništa spektakularno. Rijeci su trofeji postali navika. Zato će danas biti u najmanju ruku ravnopravan protivnik.