Iva Rinčić se odbija uklopiti u kalupe riječkog SDP-a
Rijeka je 3. svibnja obilježila dan svog oslobođenja u Drugom svjetskom ratu, jednako kao i Pula dva dana kasnije. Razlika je u tome što je u Puli Dan oslobođenja ujedno i Dan grada, dok je u Rijeci to "samo" Dan oslobođenja, a Dan grada je 15. lipnja, na dan Svetog Vida kao zaštitnika. No to je formalnost, u praksi su i Rijeka i Pula najveći bastioni ljevice u Hrvatskoj.
Ono što je primjetno je da je Pula bezrezervno na toj poziciji, naročito od kad je na vlast došao SDP. U Rijeci se međutim događaju određena trvenja, i to od kad SDP nakon tri i pol desetljeća više nije na vlasti.
Gradonačelnica Iva Rinčić je u svom govoru za 3. maj rekla da bi trebalo "mijenjati načine kako šaljemo poruke antifašizma, kako bismo se približili mladima". Teško je sada gatati što je točno mislila reći, pogotovo što su te riječi očito namjerno sročene tako da se mogu interpretirati na više načina, ali je teško i ne primijetiti određenu dozu kritike riječkih antifašista i bivše vlasti.
Uoči proslave 3. maja naime održana je tradicionalna akademija koju organizira Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke, kojoj je danas na čelu dugogodišnji gradonačelnik Vojko Obersnel. Bila je to prva akademija nakon više desetljeća na koju nije došao predstavnik gradske uprave. Obersnel je rekao da gradonačelnica "smatra da je to prevaziđen oblik komemoriranja" i dodao da su "borci koji su se borili za slobodu, i mnogi od njih položili živote, zaslužili da im se na ovaj način oda počast i zahvalnost".
Na jednom drugom mjestu Rinčić je pak rekla da "3. svibnja nije samo datum oslobođenja od fašizma, nego i simbol trajne opredjeljenosti za slobodu, dostojanstvo i različitost". Možemo zaključiti da između sadašnje, nove riječke vlasti i one višedesetljetne, koja je upravljala Rijekom od nastajanja Hrvatske, pa i prije toga, postoji pozamašan ideološki iskorak koji sve više dolazi od izražaja kao glavna politička tema u gradu.
Najkraće rečeno, čini se da se Iva Rinčić odlučno odbija ukalupiti u zadane forme "dobra i zla", koje je desetljećima određivala SDP-ova vlast. Po tim kalupima sve vezano za antifašizam je dobro, a sve ostalo je zlo. Ili drugim riječima, ljevica je dobro, a ostalo je zlo. Nova gradonačelnica očito smatra da je to politička podvala, pa kaže da dobro, sloboda i različitost mogu obitavati i na drugim stranama političkog spektra.
To je naravno istina, to je uostalom i glavna, centralna poruka kojom autor ovog teksta davi čitatelje već godinama. Dobrih i loših političara i dobrih i loših poruka ima i na ljevici, i na desnici, i u centru. No ako ste barem dio života proveli u Rijeci, onda je to ponekad teško shvatiti. Jer vodeći riječki narativ desetljećima se temeljio upravo na tome da samo ljevica, poput neke religije, može biti put, istina i život.
Zato i jest toliko zanimljivo gledati što se danas događa u političkoj Rijeci. Mnogi se bude iz sna i udaraju glavom ravno u zid. Odjednom shvaćaju da politika i ideologija nisu baš tako jednostavne teme kako se godinama činilo da jesu.
Poznato je da je Iva Rinčič pustila Thompsona u Rijeku, nije bila na Maršu protiv antifašizma, a sad ni na akademiji povodom Dana oslobođenja. I da joj sve to nije donijelo nijedan minus kod većine birača, odnosno dodnijelo je samo kod onih koji ionako glasaju za "crvene", ma što da se desilo.
Ovo što se događa u Rijeci zapravo je mala škola tolerancije. Ali prave tolerancije, a ne onoga što nas je bivša vlast, izravno ili preko svojih kulturnjaka i umjetnika, uvjeravala da je tolerancija. U tijeku je veliki test koji će pokazati koliko je tko doista tolerantan, i postoji li u Rijeci uopće tolerancija, ili je to samo lijepa riječ koja se koristi u prigodama kao što je Dan oslobođenja.
Dodajmo na kraju da Pula tih problema nema jer ovdje jedva da postoji i centar, a kamoli desnica. Ipak, čini se da Peđa Grbin ne namjerava graditi svoju eru na ideologiji, da je naučio lekciju od kolega iz Rijeke, i da će se radije posvetiti konkretnim projektima.
A to je ono što bi nas sve skupa na koncu jedino trebalo zanimati. Pa bili lijevo, desno, u centru ili van svega.