Nakon što su utukli milijune na EPK, sto tisuća eura za Woman's Weekend je sitnica
Digla se poveća strka oko toga što su Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija financirali manifestaciju Woman's Weekend sa ukupno 100.000 eura. U jednu ruku ta kritika ima smisla jer je riječ o privatnom biznisu, koji je upakiran kao događaj značajan za cijeli grad, premda je realno značajan samo za uski krug ljudi koji u tome sudjeluje.
Ali u drugu ruku, ako se sjetimo koliko je novca ulupano u projekt Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020., koji je na koncu neslavno propao, i to nakon teškog ideološkog terorizma kojim je davio cijeli grad i zemlju, onda je ovih 100.000 doista kap u moru.
Koliko je točno koštao famozni EPK 2020. to je danas teško izračunati jer su prvotni planovi promijenjeni zbog izbijanja pandemije koronavirusa. Proračun za programe bio je oko 30 milijuna eura, ali je na koncu potrošeno znatno manje. Svejedno, još uvijek je to iznos od kojeg boli glava, pogotovo ako se uzme u obzir da se danas diže galama zbog 100.000 za Woman's Weekend.
Ono što se pouzdano zna jest da je samo otvaranje koštalo 8,6 milijuna kuna, odnosno 1,15 milijuna eura. Dakle, milijun i kusur više nego što je dobio cijeli Woman's Weekend. Nakon otvaranja, koje je za neke bilo impresivno, a za druge pretenciozno, EPK je praktički završio. Bilo je to, kako će se pokazati, otvaranje i zatvaranje.
Naravno, glavni razlog zbog kojeg je EPK propao je koronavirus, ali nije jedini. Nakon izbijanja pandemije otvorio se cijeli niz načina na koji se moglo biti originalan i prilagoditi manifestaciju okolnostima. To su uostalom i činile tisuće kreativnih ljudi po cijelom svijetu, pa tako i u Rijeci. Ali EPK, koji je bio debelo plaćen da bude kreativan, potpuno se raspao. Njegova šefica Emina Višnić danas je za nagradu pročelnica kulture u Zagrebu Tomislava Tomaševića.
Bolji poznavatelji riječke kulturne scene, odnosno nekih njezinih dijelova, nikad nisu bili iznenađeni što je projekt EPK propao. Riječka kultura je naime oduvijek bila balon od sapunice, možemo reći i kompozicija vagona zakačenih za lokomotivu zvanu gradski proračun. Kad je silom prilika zatvorena izdašna pipa, i to nakon što je već dosta toga ispišala, razbježali su se kao žohari kad se udari novinama.
A dok su tekle pare bili su silno kreativni. Kao što to i inače čine s tuđim parama, i Europsku prijestolnicu kulture su namjeravali iskoristiti da promoviraju svoja ideološka usmjerenja, koja variraju od jako lijevih do ubitačno lijevih. Lajtmotiv Rijeke EPK 2020 bila je Jugoslavija. Na Riječki neboder postavljena je golema crvena zvijezda, a kao glavni projekt zamišljen je bio Titov Galeb.
Zato danas možemo reći da je možda i dobro što se sve to skupa smandrljalo po stepenicama. Ostavština EPK, osim pojedinih zgrada koje su obnovljene, je potpuna nula. Čak dapače, možemo reći da je zagrabila u negativni teritorij, dakle ispod nule. Cijele te manifestacije danas se više nitko ne želi sjećati, kao da je izrezana iz gradske povijesti, udaljena u najdublju podsvijest, onkraj najgorih noćnih mora. U mutnoj memoriji ostalo je samo kaotično otvaranje koje je finiširano velebnom izvedbom Belle Ciao. Uz honorare od kojih boli glava.
Za razliku od EPK koji je promovirao ideološku isključivost i nekakav gnjili kulturni antifašizam, Woman's Weekend je barem pozitivna manifestacija. Ukratko, tu se govori o ženama u biznisu, i to jednostavno i konkretno. A upravo je biznis, nemojmo zaboraviti, ono što stvara novac koji će kultura kasnije potrošiti.
Osim toga, da je ideološkoj ljevici i kuturnoj sceni doista stalo do feminizma, na bilo koji način osim paradni, onda bi nešto poput Woman's Weekenda bilo dio EPK. Ali naravno da se to ne bi desilo nikad, ni s koronom ni bez nje.
Zato na koncu možemo zaključiti da je sto tisuća eura za malo "woman power" energije sasvim dobra pogodba. Žene (i muškarci) koji su tamo sudjelovali taj novac će na koncu, prije ili kasnije, vratiti u proračun. Kultura kakva je ova riječka, iz tog proračuna zna samo uzimati.