Nepopularno mišljenje: Fiume O Morte je prosječan, dosadan film

Je li moguće da sam ja jedina osoba kojoj se film Fiume O Morte nije svidio? Čini se da je moguće. Od trenutka kad je ugledao svjetlo dana, taj uradak žanje samo laude. Nema tko nije, da prostite na izrazu, verbalno svršavao opisujući koliko je genijalan. Na koncu je dobio i neke vrlo respektabilne međunarodne nagrade, što je i formalna potvrda da je dobar. Ali meni je svejedno bezveze. 

Gledao sam ga u idealnom ambijentu, prošlo ljeto na Pulskom filmskom festivalu u Areni. Imao sam dobro mjesto, tamo na onim stepenicama uz rub partera, malo iskosa na lijevu stranu. Nitko mi nije zaklanjao pogled, ljudi oko mene su bili pristojni. Istina, ambijent je bio idealan samo prvih pola sata jer je počela padati kiša. Ta kiša mi je na koncu bila saveznik jer sam otišao negdje nakon dve trećine filma a da mi nije bilo neugodno. Možda sam samo bio žedan pa sam žurio na pivo?

Film je ispočetka zanimljiv i zabavan, ali vrlo brzo postaje dosadan. Non stop se rekreiraju povijesne fotografije i filmovi s ljudima iz današnjeg vremena. I to je sve što se realno događa. Možda mi je nešto promaknulo? Čini mi se da je nasumična okolina koja se našla samnom na filmu imala slično iskustvo. Na početku su se smijali i zabavljali, a onda je ostao muk. Na prve kapi kiše neki su se odmah pokupili, ali većina je ostala. Kad je počelo jače padati otišla je trećina Arene, skupa samnom. Ali nije to bio baš pljusak.  

Mogu samo misliti koliko je film zabavan onima koji nisu iz Rijeke. Koji ne razumiju detalje povijesti i ne prepoznaju lokacije. Siguran sam da dobar dio Riječana obožava film samo zato jer se radi o Rijeci i jer je sniman u Rijeci. Na koncu, Rijeka je i u nazivu. Ljudi su ponosni što je iz njihovog grada izašlo nešto dobro, pa kakvo god uistinu bilo. Kao Mama ŠČ, na primjer, koju su svi već zaboravili. 

Pretpostavljam da neki obožavaju film jer nosi antifašističku poruku. Možda sam te tople i kišne noći bio više glup nego inače, ali ja ga uopće nisam tako doživio. U one dve trećine koje sam pogledao film kronološki i usnulo opisuje što se događalo u Rijeci u vrijeme D'Annunzija. I to je sve. To što su angažirani "obični ljudi" da glume povijesne ličnosti je kuriozitet, ali ne čini film dobrim samo po sebi. Moguće je da se u završnoj trećini nešto desi.

S vremenskim odmakom čini mi se da Fiume O Morte postaje klasični riječki politički manifest. To je još jedna od onih stvari koje je teško objasniti nekome tko nije iz Rijeke. U tom gradu postoji svojevrsna intencija prema gordosti. Delusion de grandeur. A ovaj film se savršeno uklapa u to. Kada je osvojio takozvanog europskog Oscara, na Delti je održana velika proslava. Tamo je redatelj Igor Bezinović pojasnio onima poput mene, koji nismo shvatili film, o čemu se radi. 

Ukratko, objasnio je da su socijalisti uvijek protiv rata, a kapitalisti su uvijek za rat. A, dakle, tu smo. Da sam profesor povijesti ili politike i gospodarstva, ova tvrdnja mi ne bi dobila ni dvojku, a kamoli Oscara. Ali Bezinović je barem otkrio o čemu se tu zapravo radi. Da se ne moramo zajebavati i gledati film do kraja.

Neki dan čitam kako je redatelj donirao 10.000 eura nagrade Grada Rijeke za "antiratnu edukaciju" riječkih srednjoškolaca. Taj potez može biti za pohvalu, ali samo ako se ne radi o projektu notornih udruga civilnog društva, koje na javnoj sceni već godinama vješto glume da rade nešto za opće dobro, a u naravi su parapolitičke formacije radikalno lijevih stranaka. I eto, naravno, radi se upravo o tome, o seriji predavanja koja će organizirati takozvani Centar za mirovne studije. Ili drugim riječima - ne radi se ovdje o miru, nego upravo o ratu, i to ideološkom, za pozornost mladih duša.       

Mlade naime treba educirati da je rat zlo, a mir dobro, jer oni to inače ne znaju. Mladi ništa ne znaju dok im civilne udruge to ne objasne. Potreban je mirovni studij da se to zna. Tako glupi kakvi jesu, znaju samo uzeti pušku i ići u rat. Ako tenkovi ikad nasrnu na nas, treba ih gađati cvijećem.    
 
Mediji su ispravno popratili vijest o donaciji fotografijom s nedavnog marša protiv fašizma, koji je održan po cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Rijeci. U prvom redu hoda grupa mladih s natpisom "Nikad više vojnici" i "Nikad više u rat za državu i bogate". O kako plemenite misli! Skoro jednako plemenite kao i Bezinovićeva tvrdnja da su desničari uvijek za rat, a ljevičari uvijek za mir.

S ovo malo konteksta na koncu ipak i ja uspijevam shvatiti o čemu se tu radi. Iako mi film i dalje nije jasan, sada mi je barem jasno zašto je toliko obožavan.