Nakon bombe i kiše metaka ukleti riječki kafić više ništa ne može iznenaditi. Spremni su na sve!
Trsat je bez konkurencije najljepši dio Rijeke, to ne kažu samo oni koji su tamo odrasli i žive, to će posvjedočiti manje-više svi stanovnici grada na Kvarneru. Ali usred te divote, u samom središtu mjesta, ispod čuvene Dvorane mladosti, nedaleko škole i odmah pored ljekarne, na Trsatu se nalazi ukleti kafić, mjesto neke ćudljive energije, koji je na dobrom putu da postane turistička atrakcija.
Riječ je o kafiću koji se maštovito zove Trsat, ali ga uglavnom nitko tako ne zove. Po bivšim vlasnicima lokalci će reći "kod Hedvige" ili pak "kod Glada", a neki kažu i Stella, zbog reklame za poznato pivo. Danas je to glavno mjesto okupljanja lokalnih stanovnika, i to po onoj dobroj staroj kvartovskoj "od devet do 99". To je ono mjesto u kojem se svi znaju, gdje razne generacije ispijaju kave, pive, bevande i sve ostalo što im padne na pamet. Tamo se gledaju utakmice, krati vrijeme, čitaju novine i provode badnjaci. Evo, i danas je Badnjak, pa je Glad već sigurno krcat bakalara i ljudi dobre volje koji će ga pojesti kao pripremu za sve što slijedi dalje.
S obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini Dvorane mladosti, a da je Dvorana mladosti, u svojim mlađim i slavnijim danima, bila nezamjenjivi hram riječkog sporta, kafić često pohode i sportaši. Odnosno pratitelji sportskih priredbi, prije i nakon utakmica, u vječnoj priči o boljitku riječkog dvoranskog sporta, koji se uporno ne događa.
Eto, takvo je to mjesto. Nešto slično postoji u svakom kvartu u svakom gradu u našoj zemlji, a i mnogim drugim zemljama. Tu je zatvoreni dio u kojem je i stol za biljar, potom mali, kratki, zakrivljeni šank, pikado u kantunu, zatvorena uska terasa s desetak stolova i otvorena s nešto više. Odmah pored je autobusna stanica koja je desetljećima bila prvo i završno odredište linije broj 1 Trsat - Kantrida. S obzirom na to često su kontrolori karata svoje pauze provodili kod Hedvige, pa je nastao još i naziv Bakula bar. Uglavnom, teško je uopće zamisliti da netko u Rijeci za ovaj kafić ne zna.
Bilo je to u ožujku 2008. kad je autor ovog teksta provodio večer baš tamo, ne bi li otišao doma samo nekoliko sati prije nego je na kafić bačena bomba. Da, dobro ste pročitali, pravo "kinder jaje" grunulo je oko jedan u noći dok je lokalna ekipa unutra igrala biljar. Taman je kugla udarila u kuglu kad je prasnulo nešto kao na frontu. Bomba je detonirala ispred kafića, a ne u njemu, pa je nastala ogromna šteta, ali žrtava nije bilo. Možemo reći - prava sreća - možda čak i čudo.
Dobra okolnost je što se biljar nalazi u stražnjem dijelu, odvojen od eksplozije desetak metara i nekoliko zidova. S obzirom na vrijeme kad se incident dogodio, jedan u noći, ostatak kafića bio je već potpuno prazan. Počinitelj je ubrzo pronađen u Samoboru, navodno je bio u svađi s tadašnjim vlasnikom koji mu je zabranio dolazak, pa je odlučio to "riješiti" bombom. U međuvremenu je vlasnik promijenjen, ali kafić se nije riješio karme.
Prošlog petka navečer moje riječko društvo uživalo je u blagdanskoj atmosferi kad su začuli nekakve pucnjeve izvana. Nisu tome pridavali pažnju jer su mislili da su petarde. Posljednji petak pred Badnjak dan je kada mnogi izlaze iz kuće. Atmosfera je svečarska, dosta se i popije. U takvoj situaciji zalutali metak roknuo je u slavni trsatski kafić, a da nitko nije imao pojma što se događa.
Prema svjedočenju vlasnika dio gostiju polijegao je po podu, misleći, valjda, da nas je snašlo ono što se tako često u zadnje vrijeme događa u drugim zemljama, da bezimeni luđak ide s puškom i redom strijelja nedužne civile. Srećom, pokazalo se da se ipak nije to dogodilo, premda istina nije mnogo manje zastrašujuća. Kako se kasnije saznalo, u pitanju je bio obračun dviju ekipa, koje su se od cijeloga grada našle razračunati baš na Trsatu ispred Glada. Nakon razmjene pucnjeva krenula je potjera autima, za koju svjedoci kažu da je bila divlja i neobuzdana, kao u filmovima.
Osim štete na staklu koje obavija unutarnju terasu i manje ozljede jednoga gosta, kojeg su posjekle krhotine, kafić je opet dobro prošao. Pogotovo ako se uzme u obzir da nije ispaljen samo jedan metak, nego više njih, koji su završili na susjednoj ljekarni i dva auta parkirana u neposrednoj blizini.
Čovjek se ne može ne zapitati - zašto opet ovdje - na istom mjestu gdje je prije 17 godina bačeno kinder jaje, u mirnom kvartu na rubu grada, koji lagano živi tempom osamnaestog stoljeća i čeka da počne devetnaesto. Naravno da je riječ o slučajnosti, o nekakvoj gruboj igri sudbine, ali naravno da se može sve to shvatiti i sasvim drugačije. Jer od svega će ostati dobra priča, koja se ovih dana s guštom prepričava kao idealan začin za blagdane.
Ostaje još samo vidjeti što je sljedeće na redu, nakon ručne bombe i kiše metaka. Hoće li netko doći na Trsat s tenkom, hoće li pucati iz Zolje, hoće li kafić biti meta napada iz aviona? Dolazi li mitro-odred s dugačkim redenicima, kao Rambo u obračunu s ruskim komandosima? Je li u planu napad dronovima, atak kratkim sačmaricama, ili će nas snaći balistički projektili?
Što god bilo - ekipa je spremna. Nakon deset gemišta, nitko im ne može ništa.
A svima ostalima preostaje da posjete ukleto mjesto, već sljedeći put kada potegnu do Trsata. Nemojte se ništa brinuti, neće valjda roknut baš kad ste vi tamo.